Koliko nas (ne)svjestno koči u zapošljavanju?
U selekciji kandidata često se traži potvrda: Pitao sam kolegu iz prošle firme kakav je bio – rekao mi je da je užas. Ne zna raditi, nije timski igrač, i otišao je s lošim stavom.“
I to je to. Kandidat je eliminiran.
Ne zato što objektivno nema znanje, iskustvo ili potencijal — nego zato što mu je netko, iz svog kuta i svojih emocija, zalijepio etiketu.
Ne radi se tu nužno o lažima ili zloj namjeri (iako nažalost bude i toga). Radi se o neizbježnoj – ljudskoj subjektivnosti.
Što je stvarni problem?
Miješamo osobni dojam i profesionalnu sposobnost.
Ako je netko bio nezadovoljan u firmi gdje:
– rukovođenje nije funkcioniralo
– nije bilo prostora za razvoj
– osjećaj vrijednosti nije postojao
– plaća nije pratila trud
– ili jednostavno nije bio „po volji“ nadređenima
…to ne znači da nije dobar radnik.
Zapravo, često se događa:
– da netko daje negativnu referencu jer mu je ego povrijeđen
– da zaposlenik jednostavno nije odgovarao kulturi te firme
– da loše rukovođenje svaljuje krivnju na one ispod sebe
Što onda raditi?
Ne uzimajte reference zdravo za gotovo – tražite više izvora
Gledajte kandidata u vlastitom kontekstu, ne tuđem
Napravite svoju procjenu – posebice ako se vidi da je riječ o osobi koja napreduje u karijeri
Naravno, reference ne treba zanemariti, ali ih treba staviti u pravi kontekst kako ne bi pali u zamku tuđeg iskustva i subjektivnosti.
